Jedna od specifičnosti Aranđelovca je spoj prirode, turizma i umetnosti. Park Bukovičke banje vremenom postaje galerija na otvorenom, sa desetinama skulptura.
Festival Mermer i zvuci od 1960-ih okuplja vajare iz zemlje i sveta, ostavljajući trajne radove u javnom prostoru. Ovo je tipičan primer socijalističke kulturne politike: umetnost dostupna svima, van muzeja.
Rezultat je jedinstven identitet grada — Aranđelovac nije samo banja ili industrijski centar, već i svojevrsni „muzej bez zidova“.
